˙·٠•●ღ Love Turns Your World ღ●•٠

... hmm ... ne znam uopshte shta da kazem ... napishem ... jednostawno ... mislim da nema wishe smisla pisati owaj blog ... jer ... s nama je gotowo ... stwarno je kraj?! ... ne znam ni shta se desilo, odjednom sam pomislila da ja nisam za tu wezu, da mu treba neko bolji od mene, neko ko che stwarno uwijek biti tu a ne samo to goworiti ... fkt ... chitaw ziwot mi se promijenio u sekundi ... da mi je neko rekao da che mi se swe to dogoditi rekla bih mu da ide na psihijatriju ... al' jbg ... waljda je tako moralo biti ... a josh sam neke stwari skontala ... nez, mozda je ipak owako bolje ... on zna da mu zelim swu srechu swijeta ... ma jooj ... shto bi rekli CYA-owci, "Chekam bolje wreme", ... i ja ga chekam ... samo, josh uwijek ne mogu da skontam kak se swe owo desilo nekako ... hmm ... odjednom ... jesam se pochela "hladiti" il' shta? ... nez ... ugl, znam da che mi dugo trebati dok swe kockice poslozim na swoje mjesto ... hwala wam shto ste bili tuu,  ... ljubim wassss ...

... postoje noci  kad suze

                    same teku ...

... kad covjeka srce boli ...

                ... kad nema snage da Boga moli, a ...

       ... osjeca samo jedno ...

... da nekog beskrajno voli ...

... ako postoji radost,

                onda je to susret sa tobom ...

... ako postoji bol,

                onda je to ziwot bez tebe ...

... ako postoji neko koga zelim,

                           onda si to ti ...

... I love you more than all the stars in the sky ...
... I love you more as each moment passes us by ...
... I love you more with every breath I take ...
... I love you more with each promise we make ...

... I need you like a flower needs the rain ...
... I need you for you can wash away my pain ...
... I need you more each day ...
... I need you for you are so wonderful, in every single way ...

... I miss you more than ever now ...
... I miss you because I really need you somehow ... 
... I miss you and your touch ...
... I miss you for to me, you mean so much ...

... I want you to caress my lips the way you always do ...
... I want you to look into my eyes and see my love for you ...
... I want you to hold me close to your heart ...
... I want you to know that I love you... need you ... miss you ... and want you ...
... And I have for every single moment, right from the start ...

Da bismo zivjeli trebamo imati razloga,

 a da bismo umrli treba imati vremena ...

Kada volim zivim,

 kada sam sama umirem...

Srce je prepuno i samo sto ne pukne...
Ljubav me ispunjava...
Grije i usrecuje...

Jednostavno...

                      Volim te !!!

Sanjaj me
u svojim snovima...

                 Zarobi me
         u svom pogledu...

                       Zadrzi me
                                 u svom zagrljaju...

             Zaledi me u svom poljupcu...

                                Imaj me...

              ... u svom zivotu ...

… Na otoku malom na obali mora…

tihi zalazak sunca…

pocela je jedna ljubavna prica…

Ona je bila mlada i lijepa,

voljela je pjesme i gitaru…

Voljela je njega i ljubav na moru…

On je bio lijep i mlad,

volio je pjesme i gitaru…

Volio je tu mladu plavu…

Grlio je i ljubio na moru…

Bili su sretni i zadovoljni,

o rastanku nisu razmisljali…

Al' jednog dana ona ode,

ode bez razloga bez pozdrava…

On je tugovao danima…

Da ce samo nju voljeti rekao je svima,

tugovat ce i cekati…

Dan za danom, godina za godinom idu polako…

 A malu plavu jos ceka netko…

Lazne price drugova rastavise nju i njega…

Sad drugovi u sreci uzivaju:

 "A ON I ONA RASTAVLJENI TUGUJU"...

When you cried I'd wipe away all of  your tears

                    When you'd scream I'd fight away all of your fears
      

          And I held your hand through all of these years

             But you still have …
     

               … All of me …

… I’m here without you baby
but your still on my lonely mind
I think about you baby
and I dream about you all the time
I’m here without you baby
but your still with me in my dreams
And tonight…

  Zivim u sjenci sjenke tvoje...i znam da to znas, sminkam stvarnost tvojom bojom, jer drugacije ne umijem! Sve je lazno, ovaj svijet je lazan...Ne zelim pred laznim svijetom lazno da se smijem...ali to nije osmijeh, to je grc, ljudi su slijepi! Lijepi dani, nasmijani nekad bili za tebe, za mene, a sad sve same skice, neke druge ulice i srce skitnice zgazeno nehotice...Znam da znas!!! NESTAJES...jer u svim snovima ti vratim sve te prazne rijeci praznim danima, jer kraj tebe nisam vise...Prica odavno nije fer ljepotica i zvijer, suvise razno sve je ovo prazno, prazno, zarazno i neprolazno...Svakog dana, sata, minute vracam se nasoj prici ZAR MISLIS DA SE STVARNO PONOSIM TIME???? Plasim se da priznam da jos postojis, rane bole...i da mi falis...fali mi dodir, osmjeh, rijec...fali mi lice i nase glupe sitnice... Dosta KRIVICE, ptice selice su odavno otisle na jug!Otisla sam i ja iz grada, nisam mogla vise...i svi ovi novi pogledi me plase PROKLETI SRETNI ZAGRLJENI LJUDI TE ULOGE SU BILE NASE, samo moje i tvoje, A GDJE SMO SADA, pogledaj u mene, NEMA ME, obecala sam ti da cu otici i otisla sam...postoje samo uspomene nase i poneki trag nemoguce ljubavi...KOLIKO DAJES TOLIKO I DOBIJAS... U nasem gradu sada postoji jedan zivot gdje PRESTAJEM JA, GDJE POCINJES TI, JEDNA LJUBAV GDJE BILI SMO MI, GDJE SADA SU DRUGI... JEDNA LJUBAV-MI...i reci mi sta je to ponos, sta je to sram??? Ne, nikada za to s tobom nisam znala pa ne zelim ni sad!!!Sve nase suze saprala je kisa, na kraju nisam sigurna ni da li si plakao, nit da li si dno dotakao, a takav kakav jesi, takva kakva jesam slagali smo sami sebe...nismo imali snage za borbu protiv onih koji su krojili nase zivote...kao da smo djeca bez prava glasa...otisla sam, a ti si se vratio starim stazama svom vjenom picu i ludim provodima... Znam mene ni svi peroni ovog svijeta nece nikad nimalo promjeniti I DALJE ISTI BLEJER IZA BLOKA I UVIJEK MAJSTORSKOG OKA NIKAD IZVAN SVOGA TOKA I DALJE ROKA NA PUTU DOKA SVOJE SRECE... I dan je taj sto me vara, plavetnilo neba misli mi skrece, a onda padne noc..prokleto dugi sati...Ali znam sve je nista, slomit cu kazaljke vrijeme ce stati, kosmos ce cekati...samo...trazim te, sanjam te pijanim ocima u nocima, u tuđim licima u stanovnicima nekih drugih svjetova-GDJE JE NA???? Cutim jer znam da ti znas jedini moj TI KOJI ODAVNO MOJ NISI...Svaka sekunda kao godina, ali barem sad znam na cemu sam i znam da NEMA NAS... Spremna sam da budem ponosna i nasmijana pred svima, iako te kad sam sama, i dalje oblikujem od oblaka dima... Oprosti sto nisam imala snage da te slazem i zazelim srecu, AL STA CE TI TO OD MENE??? Sve uspomene s kaputa stresi samo budi to sto jesi, TU GDJE SI sta god da se desi budi okej i nikad ne saznaj kako boli kad NEKOG VOLIS, A NEMAS, VOLIS I LOMIS SE DA IZDRZIS!!! Ostaje nada da ce nekad neko htjeti da shvati mene...MOJA LUTANJA, MASTANJA, SANJARENJA I ZNATI DA IH PRATI...i ko zna mozda jednom sretnes me, ali srest ces samo prolaznika slucajnog, obicnog covjeka i pogled leden... IAKO TE TAJ NEZNANAC NEKAD VOLIO VISE OD SEBE!!! Samo se cuvaj i budi dobro...

P.S. owo nema nikakwe weze samnom, samo mi se swidja pricha…

… Unbreak my heart …
… Say you'll love me again …
… Undo this hurt that you caused …
… When you walked out the door …
… And walked out of my life …
… Uncry these tears....
… I cried so many nights …
… Unbreak my heart …
… My heart …

Svratila je u cvjećarnu i kupila buket karanfila, uputila se prema grobljanskoj kapiji:
- Opet vi gospođice - čula je, dubok, dobro poznat glas starice koja je tu živjela:
- Da opet sam došla
- Znam dijete moje, ali ti si sama i sjediš na ovom mjestu, čuvaj zdravlje, dijete moje. Mrtve ne možemo podići, i ako ih se svakog dana sjećamo.
Uputila se prema ogradi na kojoj je pisalo Rođen 1958.- umro 1977. godine. Sjela je na klupu i srela se sa Goranovim očima. Činilo se da su danas vedrije. Taj osmjeh činio joj se, danas se opet obradovala što je vidjela tu sliku. Dobro se sjeća onog dana kada se slikala za indeks i bila je ponosna što su toga dana postali studenti. Suze su joj se slijevale niz obraze i odmah sušile od vjetra i jecaja. Pod nogama joj je šuštalo lišće i išla za Goranovim kovčegom.
-Da ja sam kriva za njegovu smrt. Ali sada je kasno da se greška ispravi. Mislila sam samo na sebe i zadovoljstvo duše.
Goran i Branka su se upoznali još u djetinjstvu. Išli su zajedno u gimnaziju, prijatelji su se šalili na njihov račun. Govorili su im da su blizanci, jer gdje je bio Goran tu je bila i Branka. Izdvajali su se i šaputali jedno drugome svoje tajne. Ni profesori nisu imali ništa protiv toga jer su bili odlični učenici. Goran je živio s majkom koja je Branku voljela kao rođenu kćer, a i njeni roditelju nisu imali ništa protiv njihovog zabavljanja jer je Goran bio pametan i simpatičan dečko. Došlo je vrijeme da se upišu na fakultet. Goran na elektronički, a Branka na pravo. Čekao je ispred fakulteta. Razdvajali su se samo kad su morali. Jednog dana u Brankino društvo došao je student treće godine, Nenad. Odmah je zavrtio mozak svim djevojkama, a njemu se svidjela baš Branka. Imao je novac, auto i bio je lijep. Ni Branka nije bila hladna prema njemu, pogotovo što su joj se sviđali njegovi komplimenti. Izlazila je s njim i provodila se. Mislila je da je ovo s njim samo avantura. Branka je počela popuštati u školi, nije htjela da je Goran čeka ispred fakulteta, jer je osjetila da se zaljubila u Nenada. Izbjegavala je Gorana poslije predavanja, Nenad je vozio autom kući. Jednom prilikom Nenad ju je vodio na žal. Bila je pijana i molila je Nenada da je vozi kući.
- Ne ljubavi spavamo zajedno kuća je dovoljno velika za sve nas - rekao je Nenad.
Odveo je u drugu sobu, ljubio je kako samo on to može. Branka se nije opirala. Odjednom je netko došao i upalio svijetlo.
- Odlazi, među nama je sve gotovo - reče Branka.
Bilo joj je neugodno što je Goran vidio sa Nenadom, ali je brzo to zaboravila jer je voljela Nenada.
Sutradan joj je majka rekla: Tražila te Goranova mama i rekla da si ti kriva što se Goran razbolio. Ali čini mi se to kao i kod drugih muškaraca. Mislim da bi ona trebala imati razumijevanja za tvoje patnje.
- Žao mi je Gorana, ali mama što mogu. Ja volim koga ja hoću i baš me briga što drugi pričaju.
Danas je Branka mislila da izgleda kao kraljica, jer Nenad slavi 23-ći rođendan i ujedno njihove zaruke. Kada je pošla rekla je majci
- Sačekat ću Nenada ovdje.
Na stubištu je srela Goranovu mamu uplakanu i zbunjenu.
– Tebe trebam Branka. On umire i samo tebe doziva. Hoće zadnji put da te vidi.
– Ne mogu danas doći ću sutra. Pa nije valjda tako bolestan.
- Prekasno će biti, pođi sada.
U bijeloj, u maloj sobici ležao je mladić koji nije ličio na Gorana.
- Branka, došla si, želio sam da te vidim.
Uhvatio ju je za ruku. Osjetila je da su hladne ali se nije branila. Plašila se njegova pogleda.
- Znaš što Branka ja umirem, ti ćeš me zaboraviti, a ja nikad neću vidjeti tvoj smiješak.
- Ozdravit ćeš Gorane, ti moraš ozdraviti.
- Branka htio sam da ti kažem nešto. Izvadi iz ladice moj dnevnik. Čuj reći ću ti svoju tajnu, ja bolujem od leukemije i doktor kaže da neću ozdraviti. Branka, dolazi na moj grob sve dok se ne udaš.
U grudima joj je sagorijevalo. I dalje je padalo i puhao vjetar. Umro joj je na rukama. Tada se na njegovu grobu zaklela da se nikad udati neće i da će mu na grob dolaziti i donositi cvijeće, crvene karanfile koje je on htio da ona nosi na njihovom vjenčanju.

Na ljetnoj kiši stojiš ti…Stojiš i kisneš…Gledaš u mene svojim velikim plavim očima…Nisam sigurna što mi želiš reći, nisam sigurna želiš li mi prići, ili samo stojiš i čekaš…
Tvoje usne polako se razdvojiše, rukom prođeš kroz plavu, mokru kosu, te se kapljice rasprše…
Traperice su ti razderane, krvariš…Da li plačeš?
Krećeš…Pokret ti je tako mekan…Ali, zašto sije sunce dok pada kiša? Zašto je srebrna…? Vidim svijetlost na nebu, čudna je…Zove me…Gledaš me…Zašto? Zašto ništa ne govoriš, samo hodaš prema meni i lomiš se…
Zašto ne odgovaraš?…Plačem, želim te zagrliti, ne mogu se pomaknuti, što je to? Pomozi mi…Prolaziš kraj mene, sjedaš na mokar pod, dodiruješ sjenu…Što ti je?
Tu sam…kraj tebe…ne gledaš me više…
« Dođi…» - govoriš…» Dođi mi opet nazad brzo…»
Ne razumijem…
« Naše vrijeme, nedostaje mi…Naši poljupci utisnuti su na mojim usnama…» - pričaš mi i bacaš crvenu ružu u bezdan…Što je to…» Ne boj se…Sada si gdje želiš biti…Nedostajem li ti?»
Hvata me strah…Što to pričaš…Želim te, boli me…Praznina u meni je…
Srebrna kiša te i dalje moči, ti se ne opireš…Razdvajaš usne, ljubiš me, otvaraš ruke, grliš me, diraš moje lice, diraš moje usne, smiješ se…» Oh, kako volim te…» - govoriš…Sretan si, ali, odlaziš…Opet odlaziš…Okrećeš se…» Ne zaboravi me»
O, živote moj, ne idi od mene…
Pogled skrenem prema dolje…Vidim dugu, ali kako? Vidim anđela, o moj Bože…
Kiša me dodiruje, lakše mi je…Otvaram usne, izgovaram « Volim te «…U svijetlu polako nestajem, čujem te kako govoriš, a nema te, zašto? Čujem kako plačeš, osjećam miris ruža i svijeće.
Plovim kroz nebo, letim iznad otoka, zelenila…Vidim plavi vodopad, zove me…Spuštam se…Biserno more, okružuje me…Ali ne, ja nisam na zemlji…Što je to?…Ne bojim se, dobro mi je…
«Ne boj se» - okrenem se, anđeo i vila rastvoriše krila, i odvedoše me pred sud Božji…Ne vjerujem, ja sam umrla, od boli ja sam mrtva…A ti tek sada plačeš za mnom, tek sada me trebaš i želiš…
Ali ja ne mogu bez tebe…Dođi i poljubi me, dođi i voli me…
Jer srebrna kiša anđela odavno je prestala…moja bol opet je stvarna postala…Dođi i oslobodi moju dušu…Dođi, zagrli me…
Ljubavi, trebam te!

Autorica: iLLuSioN – neke stvari u životu treba cijeniti od samoga početka…

Dogodilo se to prije skoro godinu i pol i totalno promijenilo moj život. Da, jesam tinejdžerica i ovo što još uvijek osjećam možda nije prava ljubav, pa neki ljudi to neće shvatiti ozbiljno. NA kraju sam učinila veliku glupost koja se na neki način meni obila o glavu. Dogodilo se slijedeće. Ja sam atletičarka i moje najdraže prijateljice treniraju sa mnom u klubu. Jedna od njih, godinu mlađa od mene, je hodala sa dečkom iz susjednog kluba iako je to samo bilo ono "preko mobitela" zbog njezine stroge mame. Ja njega ispočetka nisam ni primjećivala ni na koji način osim toga što je bio perspektivan mladi atletičar pa su ga puno spominjali, ali nakon jednog natjecanja on mi se svidio. To sviđanje je polako raslo i iako su njih dvoje već bili prekinuli ja nisam htjela ništa poduzimati jer sam znala da joj se još sviđa. Sviđao mi se i kad su ponovo krenuli, ali sam trpjela i šutjela i to mi je olakšavala činjenica što je to ponovo bilo samo "preko mobitela". Dok su još hodali on je meni počeo slati poruke, ali samo prijateljske i ništa više. Nisu puno bili skupa i on je ostavio. Tada su mi počele stizati odvažnije poruke na koje sam ja, također zavodeći, odgovarala. Znala sam da se mojoj prijateljici još sviđa, ali prvi poljubac se dogodio i bilo je kao u filmovima. Ja sam inače osoba kojoj se dečko prestane sviđati čim je poljubi i sve mi brzo dosadi, ali ovo je bilo drugačije. Nakon njegovog poljupca moja koljena su potpuno popustila i to je bilo to. Krenuli smo na Valentinovo i naša veza se potpuno razlikovala od one prošle. Prošlo je mjesec i pol nakon što sam se odvažila prijateljici priznati da mi hodamo, a vjerojatno to i ne bi mogla učiniti bez podrške svoje najbolje prijateljice. Ona mi je oprostila (ja znam da bi meni to bilo jako teško) i rekla da joj se ionako više ne sviđa, ali ja znam da joj, makar joj se više ne sviđao, nije bilo lako. I tako je naša veza nastavljena dok jednog dana, nakon pola godine, nisam dobila poruku od njega. Rekao je da mu je žao što mi to poručuje na takav način, ali da više ne osjeća isto za mene te da bi bilo najbolje da prekinemo, ali bi on volio da ostanemo prijatelji. Ispočetka nisam reagirala. Bilo mi je svejedno, jedino sam bila ljuta što sve poručuje preko jedne poruke nakon 6 mjeseci što smo bili skupa. Tek nakon nekoliko dana sam shvatila što mi je značio. Nisam plakala, ali srce mi se paralo i sva mjesta na kojima smo skupa bili bolno su podsjećala na njega. Nakon 3-4 mjeseca sam ga preboljela, zapravo ne znam jesam li jer da me sad pita hoćemo li ponovo biti skupa, pristala bi. I svejedno kad se svega sjetim, sjećanja navru i ponovo boli. No ta bol očito nije bila dovoljna. Nakon godinu dana, tj. početkom ovog ljeta, prohodao je s još jednom od mojih prijateljica. Ona je jedna od njih 5-6 s kojima sam 24/7 i koje su mi najdraže prijatelji ce. Još uvijek su skupa, zaljubljeni, zagrljeni kao što smo mi bili. Nitko ne zna, čak ni moja najbolja prijateljica da me još boli. To mi je kazna, jer sam izabrala dečka umjesto prijateljstva, znam to. Otkad smo prekinuli, nisam imala vezu dužu od tjedan dana jer u svakome tražim njega. Nisam opsjednuta njime, ne mislim na njega svaki dan, ne sanjam ga, ali kad pomislim da sam s njim, svi drugi dečki padaju u zaborav, srce mi zatuče, ali i zaboli. Jer s njim sam provela najljepše trenutke u životu i znam da će uvijek ostati u mom srcu jer on je bio moja prva prava ljubav.

Do you ever feel like breaking down?
              Do you ever feel out of place?
      Like somehow you just don't belong
               And no one understands you…..

… every time I see you...my heart jumps...

when you`re happy...my heart melts...

when you hold my hand...my heart stops...but only for a second...

… then it begins to swell...I LOVE YOU!

Wolim twoje lice, koje widim swaki put kad zatworim ochi…

Wolim twoje okice, koje su me njezno gledale i koje su suze za nas pushtale…

Wolim twoj osmijeh, koji mi swaki put uljepsha dan…

Wolim twoj glas, koji mi srce i dushu smiruje…

Wolim kad pokushawash biti ljut, iako i sam znash da ne mozesh…

Wolim nashe swadje i to shto swaku preziwimo,jer tad widimo koliko nam je stalo do nas…

Wolim te jer si najpametniji na swijetu…

Wolim te jer znash tachno shta hochesh od ziwota…

Wolim kad samo shutimo, ali da znam da si ti tu…

Wolim twoj topli i snazni zagrljaj, kojeg stalno osjecham, iako nije tu…

Wolim twoj slatki poljubac, koji samo mojim usnama pripada…

Wolim twoju ljubomoru, jer tad widim da me nedash nikome…

Wolim twoje shale i twoj humor, jer me uwijek oraspolozish…

Wolim kako me razumijesh, i uwijek znash shta da kazesh…

Wolim shto mi swe prichash i shto mi toliko wjerujesh…

Wolim te jer s tobom hochu da ostarim…

Wolim te shto me chuwash i pazish…

Wolim kako se borish za nas…

Wolim nashe priche, koje nemaju kraja…

Wolim nashe oproshtaje koje swaki put, swaki dan traju po najmanje pola sata…

Wolim twoje poklone…

Wolim twoje ime…

Wolim te jer si me nauchio woljeti…

Wolim te jer se osjecham potpuno sigurna s tobom…

Wolim nashe duge shetnje…

Wolim nasha mjesta…

Wolim nashe lude, duge, smijeshne, pametne, interesantne diskusije…

Wolim te shto si nekad twrdoglaw…

Wolim te jer mozesh pokazati tachno shta osjechash…

Wolim te shto nisi kao swi ostali…

Wolim te shto si moj…

Wolim te shto zelish samo da budesh moj…

Wolim te shto si ponosan na mene…

Wolim te shto sam ponosna na tebe…

Wolim te jer si najbolja osoba koju sam upoznala…

Wolim te jer si tako sladak…

Wolim te kad se ljutish…

Wolim te kad se smijesh…

Wolim te kad plachesh…

Wolim te kad si sretan…

Wolim te shto me podrzawash…

Wolim te shto oprashtash…

Wolim te kad me grlish…

Wolim te kad me ljubish…

Wolim te shto se borish za nas…

Wolim te kad si ljubomoran…

Wolim te kad mi prigowarash…

Wolim kad galamish…

Wolim nashe duge telefonske razgowore…

Wolim te jer ima josh milion razloga zashto te wolim…

......... mozda prewishe trazim, a premalo dajem....

.... & ........ mozda prewishe pricham a malo kazem......

..... mozda prewishe mashtam, a malo shwacham....

..... mozda se malo borim, ali te jaaaaaaaako wolim ............

........... hey guys .......... danas 7 mjeseci s mojom ljubawiiii (Nenetom, ) ........ aj, fkt...... kako wrijeme brzo prolazi, nije normalno......... a swaki dan ga wolim swe wishe & wishe...... hmm...... mah, ugl, zelim ja nama da budemo josh dugo zajedno,  ........ et, bubim was

... kad bi zrno pijeska bilo mjerilo za ljubaw,

swe pustinje swijeta ne bi bile dowoljne da ti kazem

koliko te wolim ...

... neka te nebo obasja kad se tama pojawi oko tebe, neka ti

andjeli ne dozwole da plachesh kad ti suze ispune ochi i ziwi u

swijetu ljubawi... jer ti to zasluzujesh ...

... znash li da jedan pogled gowori vishe od 1000 rijechi,

a jedan dodir izaziwa wishe emocija od bilo koje ljubawne izjawe ...

nemoj mi goworiti da me wolish, pokazi mi to ...

Probudi me prije jutra…
Prije nego swe postane
sjechanje
i zaboraw….
I ne pitaj me zashto shutim,…
dopusti da gledam
ljubawi u ochi….
Nije uzalud owo plawo nebo
shto skriwa nas od boli i samoche;
nismo uzalud prewarili zoru
i srcima njezno dotakli tishinu….
Wjeruj mi,
nije uzalud owaj zar
shto u nama tako jasno gori,
da bi dopustili wjetru
da nas izbrishe….
Zato, probudi me prije jutra,
dopusti mi da te wolim
i urezem u srce
taj trenutak
kada ziwim u twom pogledu,
prije nego swe postane
sjechanje
i zaboraw….

... da bar mogu napisat te rijechi s wjechnom bojom na nebu... da uwijek budu tu kad ih zatrebash... da oblaci nikad ne zaklone taj zawjet mog srca... da nekom tajanstwenoshchu ostawim dio sebe na nebu da te zauwijek pratim kamo god krenesh... i da me pogledom lako pronadjesh ...na nebu...

...i zbog ljubawi swi se kunemo da zauwijek budemo TU... da budemo zajedno... i zbog ljubawi se osjechamo dowoljno jakima da stwarno mislimo da je to moguche...

...umjetnici ostawe swoja djela za sobom da budu posjetnik njihowog postojanja... i njih samih... swe osjechaje... znanje... wjeshtinu... prozmu u slikama... kipowima... portretima... i djela postanu wjechni dom umjetnika...

... ako je to istina... onda, moj dom si ti... jer, swe moje rijechi... misli... osjechaji... snowi... zelje... su pohranjeni u tebi... ti si moj hram...

... i, ako nestanem... zauwijek me imash u sebi, najbolji dio mene ti pripada... i kao umjetnik potpisat chu se ispod swoje najbolje umjetnine s ponosom... potpisat chu se na twom srcu da swi znaju da je to bio moj dom... potpisat chu se na nebu... kao podsjetnik tebi... da ne zaborawish da si inspiracija mog srca i moje najbolje umjetnichko djelo - LJUBAW!

˙·٠•●ღ volim te ღ●•٠·˙  

…  ti si moj swijet

i uwijek chesh to biti,

a ja sam twoj andjeo shto

od zla te shtiti... nikad nechu

otichi nigdje bez tebe,

i uwijek chu te woljeti

wishe i od sebe  …

... hey guys ...  ew i ja odluchila da naprawim nowi blogg ... potrudit chu se da bude bolji od starog (koji je josh uwijek aktuelan, www.charapa1kf.blogger.ba , ) ... ugl, nowi blogg, nowo swe, heh ... i da, nemojte me iznewjeriti sa komentarima i posjetama,  ... shto wishe to bolje, heh ... et, bubim was swe ...